KNJIŽEVNOST

IVO ANDRIĆ: Misli i citati velikog književnika koje treba da pročitate!

Ivo Andrić (1892-1975) je preminuo prije 39 godina, a prije 53 je nagrađen Nobelom za roman „Na Drini ćuprija“.

Ne postoji čovjek koji se ne može pronaći u njegovim mudrim riječima i iz ostalih romana (Znakovi pored puta, Ex Ponto, Prokleta avlija, Travnička hronika, Gospođica) i pripovijedaka… Ovo su samo neke od Andrićevih misli i citata koje možete ponijeti svuda sa sobom. Uvijek zatrebaju.

„Živimo! Da, gospodine, ali kako? Kao da smo na velikoj santi leda koja, sivim okeanom pod bezimenim nebom, plovi sve brže u nepoznatom pravcu, i sa svakim danom biva sve uža i tanja“.

„Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, I kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. (Njihova propinjanja su ćudljiva i nezdrava, njihova zadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sama sebi cilj i svrha!) A minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti“.

„Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočaranjem, pa ma kako teško ono bilo“.

Pročitajte još:

„Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate, a koji često, pred veče, donosi brza rješenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnih lakomislenih odluka“.

„Kod unutrašnjih borbi koje čovjek vodi sa samim sobom i sa nepoznatim silama u sebi, važi više nego igde pravilo: ne predaj se nikad“.

„Dođu tako ponekad vremena, kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati“.

„Što je više pazio šta će uraditi, sve se teže rješavao da uopšte nešto uradi, i sve je manje i radio“.

„Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima“.

„Nije najveća budala onaj koji ne zna da čita, već onaj koji misli da je sve što pročita istina“.

„Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima“.

„Nema te sposobnosti, ni te dobre osobine koju mi ne bismo željeli da pripišemo sebi; samo što tu želju ućutkava u nama kontrola razuma, ali ograničeni i jednostavni ljudi ne umiju da je sakriju, nego govore o njoj otvoreno i javno se brukaju i čine smiješnim“.

„Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad rđave posljedice svojih mana na sebi, i ne primjećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bježati što dalje“.

„Šta vrijedi imati mnogo i biti nešto, kad čovjek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u riječima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna i nevidljiva beda prati čovjeka u stopu, a ljepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđanje.

„Od straha su ljudi zli, podli i surovi, ali od straha mogu biti i darežljivi, pa čak i dobri“.

„Čovjek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje takođe neće dovršiti, i u novim poduhvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovjek potkrada sam sebe i vremenom postaje sve veći dužnik prema sebi i svemu oko sebe“.

„Za život treba mnogo napora i za svaki napor nesrazmjerno mnogo hrabrosti“.

„Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti“.

Izvor: pressonline.rs