AMERIČKI PREDSJEDNIK ODLUČIO NAPASTI

UDARI IZ ZRAKA NA IRAK Amerikanci borce Islamske države napali preciznim bombama

• 

inShare

Borci Islamske države su krenuli prema Irbilu dok im je glavni cilj naftom izuzetno bogat grad Kirkuk

Dva zrakoplova američke mornarice F/A-18 danas su bombardirala položaje snaga Islamske države (IS) s kojih su topničkim oruđima gađali položaje kurdskih snaga.

VIDEO: Objavljene su snimke američkih napada u Iraku

 

Glasnogovornik Pentagona, admiral John Kirby, potvrdio je napad i rekao da su zrakoplovi na ciljeve izbacili laserski vođene bombe težine 250 kilograma. Barack Obama je naime u četvrtak navečer odobrio “ciljane napade da bi se zaštitilo američko osoblje i humanitarni napori za spašavanje tisuća iračkih civila koji su zatočeni na brdima bez hrane i vode i suočeni su s gotovo sigurnom smrću”.

Amerika bombardirala islamiste, oni prijete Obami: 'Dići ćemo zastavu Allaha iznad Bijele kuće!'

Riječ je o očekivanoj reakciji šefa Bijele kuće koji je više puta jasno rekao da će se SAD u vojne operacije upuštati samo ako je riječ o ugrozi američkih interesa ili humanitarnoj krizi. Borci IS-a su od kraja prošlog tjedna pokrenuli novu ofenzivu čiji je cilj bio zauzimanje teritorija na sjeverozapadu Iraka.
Ubrzo su iz grada Sindžara protjerani Jazidi, etničko-religijska manjina, a njih je oko 40.000 utočište našlo na okolnim brdima. Ondje je već od gladi i iscrpljenosti umrlo više od 40 djece, a slična sudbina čeka i ostalu djecu, pa i odrasle. I to je ta humanitarna kriza o kojoj je govorio Obama.

Kad je pak riječ o zaštiti američkih interesa, među Kurdima se nalazi velik broj američkih vojnika te drugog civilnog osoblja koje bi se, ako bi IS uspio u svojoj ofenzivi, našlo na milost i nemilost boraca IS-a. Obama se pak na ovu odluku odlučio tek nakon što je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon pozvao međunarodnu zajednicu da pomogne iračkoj vladi i narodu.
Odgovor boraca samoproglašenog kalifata nije trebalo dugo čekati, odmah su objavili da će “podići zastavu Alaha iznad Bijele kuće”. IS, da bi mogao krenuti u napad na Bagdad, mora osigurati pozadinu - to će biti zasigurno dugotrajna bitka za koju su im potrebne neometane logističke linije i sigurnost da ih nitko neće napasti s boka. A na boku se nalaze upravo Kurdi. Stoga je pokrenuta operacija u kojoj su prvo pešmerge protjerane iz većinski kršćanskog grada Karakoša, a zatim su borci kalifata krenuli prema samom Irbilu.
Naime, bilo je sasvim jasno da IS neće tako lako prepustiti Kurdima - koje smatra neprijateljima jer ne prihvaćaju njegov model islama - Kirkuk, grad kojim su oni ovladali budući da doslovce leži na nafti - a IS i kalifat se već sada lijepo financira prodajom nafte.

Borci IS-a su se i opet pokazali nadmoćnima: dok se moglo očekivati da šijiti, koji čine većinu iračke vojske, nezinteresirani za obranu sunitskog pijeska, pobjegnu glavom bez obzira, mnogi su polagali nade u pešmerge kao snagu sposobnu da zaustavi IS. No to se pokazalo računom bez krčmara. Udar na Kurde bio je dakle stvarna “crvena linija” preko koje Obama više nije mogao/smio prijeći.
No vrlo je jasno naznačio da, u skladu s njegovom doktrinom, ne kani dovesti kopnene trupe. Posao moraju obaviti pešmerge uz američku zračnu pomoć. Inače, američke zračne snage su već i prije Obamine najave zračnih udara počele bacati zatočenim Jazidima hranu i vodu, a sada o tome razmišlja i Velika Britanija, koja je pozvala svoje građane da napuste Kurdistan. Osim SAD-a, za sada ni jedna zemlja nije odgovorila na poziv UN-a.

Komentar Inoslava Beškera: Zaustaviti etničko čišćenje

U sjevernom Iraku je humanitarna katastrofa golemih razmjera. Bazirana je na nezamislivu valu religijskog “čišćenja” kakvo se ne pamti još od neovisnosti Indije (za razliku od mnogo češćih etničkih “čišćenja”).
Provodi je ekstremistički sunitski “Kalifat”, koji se uglavio između Sirije i Iraka, obiju zemalja u teškoj i dugoj krizi, u kojoj i zapad ima prste. On protjeruju kršćane (sirskog i kaldejskog obreda), jazide, pa i šijitske muslimane, sve koji ne prihvaćaju ekstremističku koncepciju sunne, nezamislivu i na Al Azharu, i u nekadašnjemu Osmanskom Carstvu, pa čak i u prvom valu muslimanske ekspanzije, pod Muhammedom i, zatim, prvim kalifima (Abu Bakrom, Omarom itd.).
Katastrofa, doduše, traje već tjednima, međunarodna zajednica ju je promatrala sliježući ramenima, samo se uzgredno zgražajući kad bi divljaci razapeli nekog kršćanina. Mislila je da su izgredi, a ne strategija.
Sad kad su se i kurdski pešmerge u oklopnim sredstvima morali povući pred bujicom manijaka nad kojima se užasnula i al-Qa’ida, kad istočni Kurdistan puca po šavovima pred najezdom izbjeglica, opet su američke bombe bačene kao ultima ratio. To je strašno sredstvo, opet će biti neizbježne “kolateralne žrtve” (iako ih je u američkim intervencijama obično znatno manje nego ovih tjedana u Gazi). Nema alternative.